Nova studija u časopisu Science pokazuje da rasa psa objašnjava tek oko 9 odsto razlika u njegovom ponašanju, pa su uobičajeni stereotipi o rasama znatno slabije utemeljeni nego što se misli.
- Studija je analizirala podatke o više od 18.000 pasa, od kojih je oko polovine rasnih.
- DNK je sekvencirana kod više od 2.000 jedinki, a ponašanje se delimično nasleđuje putem gena.
- Genetski markeri nisu vezani za pojedine rase, pa se iste osobine javljaju kod pasa različitih rasa.
- Ponašanje oblikuju i socijalizacija, dresura i okruženje, na koje vlasnik može da utiče.
- Stereotipi imaju stvarne posledice, uključujući zakone protiv pojedinih rasa i više premije osiguranja.
Rasa psa nije pouzdan pokazatelj njegove ličnosti. Prema studiji objavljenoj u časopisu Science, rasa objašnjava samo oko 9 procenata razlika u ponašanju pasa. To znači da su uobičajena uverenja o „agresivnim” ili „razigranim” rasama mnogo slabije utemeljena nego što većina vlasnika misli.
Šta su istraživači utvrdili
Tim biologa i genetičara analizirao je podatke o više od 18.000 pasa, od kojih je otprilike polovina bila rasna. Za više od 2.000 jedinki sekvencirana je DNK, pa su naučnici mogli da povežu genetske markere sa osobinama u ponašanju.
Zaključak je da se ponašanje delimično nasleđuje putem gena, ali da ti genetski markeri nisu vezani za pojedine rase. Svaka od proučavanih osobina može da se pronađe kod pasa različitih rasa.
Ketlin Moril, genetičarka sa Medicinskog fakulteta „Čan” Univerziteta u Masačusetsu i koautorka studije, rekla je za Scientific American da su ljudi duboko ubeđeni da se rase razlikuju po ponašanju, ali da te razlike ponekad nisu tako velike kako se misli.
Odakle stereotipi o rasama
Ponašanje psa nastaje spletom više činilaca: gena, razvoja, socijalizacije, dresure i okruženja u kom odrasta. Isain Zapata, genetičar i stručnjak za ponašanje pasa sa Univerziteta „Roki Vista” u Koloradu, koji nije učestvovao u istraživanju, objasnio je za The Atlantic da je pseće ponašanje velikim delom „ljudska tvorevina”. Ako postoje obrasci u ponašanju određenih rasa, to je zato što su ih ljudi vekovima svojim izborom unosili u uzgoj.
Namerno oblikovanje rasa u današnjem smislu počelo je pre oko 200 godina u viktorijanskoj Engleskoj. Tada su ljubitelji pasa počeli selektivno da uzgajaju životinje zbog izgleda, na primer boje dlake ili oblika njuške. Psi su se od vukova razdvojili pre više od 10.000 godina, pa su savremene rase, gledano evolucionim merilima, veoma mlade. Zato ne iznenađuje što su međusobno sličnije u ponašanju nego različite.
Posledice za vlasnike i zakone
Stereotipi ipak imaju stvarne posledice. Način na koji ljudi postupaju prema nekom psu često zavisi od toga kako doživljavaju njegovu rasu. U pojedinim zemljama to je dovelo do zakona koji ciljaju rase smatrane opasnim, a u SAD su to najčešće pitbulovi. Vlasnici određenih rasa mogu i da plaćaju skuplje osiguranje za kućne ljubimce.
Šta to znači pri odabiru ljubimca
Za sve koji razmišljaju o tome da u dom dovedu psa, ovo je korisna poruka: rasa može da bude orijentir, ali ne i garancija za karakter. Veliku ulogu imaju i socijalizacija, dresura i svakodnevno okruženje, na koje vlasnik može da utiče. Autori postavljaju i pitanje da li se psi ponašaju određeno zato što se prema njima postupa u skladu sa očekivanjima. Ljubimac koji važi za „pametnog” možda nauči više trikova upravo zato što se to od njega traži.
Tekst je zasnovan na članku objavljenom na portalu Popular Science.
Često postavljana pitanja
Koliko rasa psa zaista utiče na njegovo ponašanje?
Prema studiji objavljenoj u časopisu Science, rasa objašnjava samo oko 9 odsto razlika u ponašanju pasa. Ostatak zavisi od drugih činilaca.
Šta je istraživanje utvrdilo o genima i ponašanju pasa?
Ponašanje se delimično nasleđuje putem gena, ali genetski markeri nisu vezani za određene rase. Svaka proučavana osobina može se naći kod pasa različitih rasa.
Zašto postoje stereotipi o ponašanju pojedinih rasa?
Obrasci u ponašanju nastali su zato što su ih ljudi vekovima birali u uzgoju. Savremene rase su relativno mlade, pa su međusobno sličnije u ponašanju nego što se očekuje.
Da li rasa psa garantuje njegov karakter?
Rasa može biti orijentir, ali ne i garancija za karakter. Socijalizacija, dresura i svakodnevno okruženje imaju veliku ulogu u formiranju ponašanja psa.

