Društvo

Dan primirja 11. novembra: Srbija se seća kraja Prvog svetskog rata i ogromnih žrtava

Dan primirja, 11. novembar, u Srbiji je državni praznik kojim se obeležava kraj Prvog svetskog rata i seća na ogromne žrtve koje je srpski narod pretrpeo.

  • Primirje između Nemačke i saveznika potpisano je 11. novembra 1918. u železničkom vagonu kod Kompijenja u Francuskoj.
  • Prema memorandumu Kraljevine SHS, Srbija je imala 1.247.435 gubitaka, odnosno 28 odsto stanovništva iz 1914.
  • Raspad Austrougarske, Nemačke, Turske i Rusije promenio je političku kartu Evrope.
  • Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca proglašeno je 1. decembra 1918. u Beogradu.

Danas, 11. novembra, Srbija obeležava Dan primirja, državni praznik posvećen sećanju na kraj Prvog svetskog rata. Tog datuma 1918. godine u Francuskoj je potpisano primirje između Nemačke i savezničkih sila, čime su prestala ratna dejstva na evropskim frontovima. Za Srbiju je ovaj dan i podsećanje na cenu rata: srazmerno broju stanovnika, nijedna zemlja nije pretrpela veće gubitke.

Primirje potpisano u železničkom vagonu kod Kompijenja

Primirje je potpisano u ranim jutarnjim satima, u železničkom vagonu kod Kompijenja u Francuskoj. Pregovori o uslovima počeli su 8. novembra, kada je nemačkoj delegaciji predat spisak zahteva i ostavljen rok od 72 sata za odgovor. Tekst je uglavnom oblikovao francuski maršal Ferdinand Foš. Nakon manjih izmena dogovor je postignut u 5.00, potpisan do 5.20, a na snagu je stupio u 11.00 istog dana.

Dokument su potpisali maršal Foš i britanski admiral Roslin Vemis sa savezničke strane, a u ime Nemačke političar Matijas Ercberger, diplomata Alfred fon Oberndorf, general Detlif fon Vinterfeldt i kapetan Ernst Vanslov.

Primirje je predviđalo:

  • obustavu neprijateljstava,
  • povlačenje nemačkih snaga na istočnu obalu Rajne,
  • savezničku okupaciju Rajnske oblasti,
  • predaju nemačke ratne tehnike,
  • oslobađanje zatočenih i interniranih lica.

Pomorska blokada Nemačke je nastavljena, a pitanje reparacija, to jest ratne odštete, prepušteno je stručnim telima. Primirje je potom produžavano sve do mirovnog sporazuma u Versaju 28. juna 1919. godine.

Kako je došlo do sloma centralnih sila

Kraju rata prethodila je dugotrajna iscrpljenost. U Nemačkoj su vladale glad i, pred sam kraj rata, epidemija španske groznice. U Austrougarskoj su se nizali nestabilnost, masovna dezerterstva i proglašenja otcepljenja na više mesta, što je ubrzavalo raspad Monarhije.

Presudan je bio i razvoj na bojištima. Nemci su u avgustu 1918. poraženi kod Amijena, a napredovanje saveznika na Zapadnom frontu izazvalo je paniku u Berlinu. Nemačka vlada se obratila američkom predsedniku Vudrou Vilsonu s ponudom pregovora na osnovu njegovih Četrnaest tačaka. Osnova te proklamacije bilo je pravo naroda na samoopredeljenje.

Na Balkanu je Solunski front probijen sredinom septembra 1918, nakon čega je usledio njegov raspad. Bugarska je kapitulirala 29. septembra, zatim Turska, a Austrougarska 3. novembra. Tako je Nemačka ostala bez saveznika.

U nemačkoj vrhovnoj komandi u Spa, u okupiranoj Belgiji, zaključeno je da je dalja borba bezizgledna. General Erih Ludendorf je krajem septembra upozorio cara Vilhelma II da je proboj nemačkih linija verovatan i predložio ponudu primirja. Krajem oktobra izbila je pobuna u luci Vilhelmshafen i brzo se proširila. Car je abdicirao 9. novembra, a već sutradan otputovao je u egzil u Holandiju. Kancelar princ Maksimilijan od Badena, koji je na tu funkciju došao 3. oktobra, proglasio je 9. novembra kraj monarhije, a vlast je prepustio socijaldemokrati Fridrihu Ebertu.

Francuska, Britanija i Italija nisu delile Vilsonovu ideju samoopredeljenja, ali su se 5. novembra saglasile da pregovori o primirju počnu. Nemačka delegacija pod vođstvom Ercbergera krenula je prema Francuskoj 6. novembra.

Rat nije prestao svuda istog trenutka

Potpisivanjem primirja ratna dejstva u Evropi su obustavljena, ali su se na nekim mestima nastavila još neko vreme. U Istočnoj Africi, na prostoru Tanganjike i Severne Rodezije, borbe su trajale još otprilike dve sedmice. Čak i toga jutra, do 11.00, na frontu je poginulo 2.738 ljudi.

Srbija i cena rata

U Prvom svetskom ratu poginulo je više od 17 miliona ljudi, nešto više na strani Antante. Nepunih deset miliona bile su vojne žrtve, a ostalo civili. Posledice po Srbiju bile su srazmerno najteže.

Prema memorandumu delegacije Kraljevine SHS na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1919. godine, Srbija je do oktobra 1915. mobilisala 707.343 lica. To je 24 odsto ukupnog stanovništva, odnosno oko 40 odsto muškog stanovništva. Isti izvor navodi da su ukupni gubici Srbije iznosili 1.247.435 ljudi, što je 28 odsto stanovništva iz 1914. godine. Od toga je vojnih gubitaka bilo 402.435, a civilnih 845.000.

Ovi podaci potiču iz dokumenta koji je Kraljevina SHS podnela na konferenciji, pa se u istorijskim raspravama često navode kao zvanična procena tog vremena.

Svet posle rata

Ishod rata promenio je političku kartu Evrope. Nestala je Austrougarska, država koja je rat započela napadom na Srbiju u julu 1914, a nastale su Austrija i Mađarska. Nemačka je izgubila delove istočne teritorije u korist Poljske, Alzas i Lorena vraćeni su Francuskoj, a oduzete su joj i kolonije: Tanganjika, Kamerun, Jugozapadna Afrika, Togo i Nova Gvineja. Turska je izgubila posede na Bliskom istoku i, kako navodi izvor, zahvaljujući odlučnosti Kemala Ataturka jedva izbegla da i sama bude podeljena.

Rusko carstvo nestalo je kao posledica revolucija iz februara i oktobra, odnosno novembra 1917. Sovjetska Rusija istupila je iz rata krajem iste godine, a separatni mir u Brest Litovsku zaključen je u martu 1918.

Na ruševinama imperija nastale su Čehoslovačka, Poljska, Finska, Estonija, Letonija i Litvanija. Teritorijalno su se uvećale Italija, Rumunija i Danska, kao i Japan na Pacifiku i Portugalija u Africi. Regent Aleksandar Karađorđević proglasio je 1. decembra 1918. u Beogradu Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca, kasniju Jugoslaviju, što je tada doživljeno kao ostvarenje nacionalnih ideala.

Zašto se Dan primirja pamti i danas

U savremenoj Srbiji Dan primirja je državni praznik. Za građane Niša i juga Srbije, gde gotovo svaka porodica ima neku priču o ratnim godinama, to je prilika za sećanje na ljude koji su stradali i na vreme koje je oblikovalo današnje granice i državu. Fotografije uz izvorni tekst potiču iz Istorijskog arhiva u Nišu, ustanove koja čuva građu o tom periodu.

Često postavljana pitanja

Šta se obeležava na Dan primirja 11. novembra?

Obeležava se kraj Prvog svetskog rata, odnosno potpisivanje primirja između Nemačke i savezničkih sila 1918. godine. Za Srbiju je to i dan sećanja na ogromne ljudske gubitke.

Gde je potpisano primirje koje je okončalo ratna dejstva?

Primirje je potpisano u ranim jutarnjim satima u železničkom vagonu kod Kompijenja u Francuskoj. Na snagu je stupilo u 11.00 časova istog dana.

Koliko je ljudi Srbija izgubila u Prvom svetskom ratu?

Prema memorandumu delegacije Kraljevine SHS na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1919, ukupni gubici Srbije iznosili su 1.247.435 ljudi, od čega 402.435 vojnih i 845.000 civilnih.

Zašto je Srbija bila posebno pogođena ratom?

Srazmerno broju stanovnika, Srbija je pretrpela najveće gubitke među zemljama učesnicama rata. Mobilisano je 24 odsto ukupnog stanovništva, a gubici su iznosili 28 odsto stanovništva iz 1914. godine.